NASLOVNAINVALIDNOSTPRAVAIZ TISKADOWNLOADLINKOVI

 

 

Kvadriplegija

 


Do kvadriplegije dolazi uslijed traume ili bolesti. U većini slučajeva dolazi zbog traume - ozljede jednog ili više vratnih (cervikalnih) kralježaka, a kao uzrok bolesti (netraumatske kvadriplegije) stoji na prvom mjestu poliomijelitis. Traumatska kvadriplegija često nastaje kao posljedica skakanja u plitku vodu, plivanja na visokim morskim valovima, pada s visokog mjesta na petu ili na vrat, kod sudara u prometnim nesrećama, udesa aviona, nezgoda kod skijanja na vodi, povreda u sportu i slično. Najveći broj osoba s kvadriplegijom ima oštećenje šestog ili sedmog kralješka. Postoje za to antropološki i anatomsi razlozi. Ima više pokreta između ta dva vratna kralješka nego između ostalih vratnih i prsnih kralježaka, što daje više mogućnosti i prilike za dislokaciju.

Tipičan kvadriplegir s lezijom šestog i sedmog kralješka zadržava izvjesne pokrete oko ramena, a djelomičnu inervaciju mišići latissimus i pectoralis major te ekstenzori šake na ručnom zglobu. Svi ti (a i drugi) mišići su veoma važni i moraju biti uključeni u program mišićne reedukacije i jačanja muskulature. Flrksori šake većinom ne rade, ali ekstenzori na ručnom zglobu mogu imati dovoljnu snagu hvatanja za držanje većih predmeta u ruci. Ipak, većini osoba potrebni su aparati za samopomoć.

Osobama s kvadriplegijom bit će uvijek potrebna pomoć drugih osoba. Obično nisu u stanju da prijeđu s kreveta u invalidska kolica i natrag bez pomoći neke druge osobe. Međutim, osoba s oštećenjem šestog ili sedmog vratnog kralješka mora biti sposobna pokretati svoja kolica ako postoje u tu svrhu izbočenja (dugmad na kružnom obodu kotača kojim se kolica ručno pokreću), tako da se može više poslužiti svojim bicepsima nego tricepsima. To osobi omogućuje kretanje unutar svog doma, ali čemu biti potrebno pomoću za kretanje izvan kuće. Osobama s lezijama iznad šestog vratnog kralješka potrebna je stalna pomoć.

 Postoje električni aparati koji se pokreću pritiskom jednog mišića u podlaktici ili na laktu, ili pak samo pritiskom podbratka može se podići i spustiti odnosno prilagoditi krevet, uključiti ili isključiti televizor ili radio-aparat, pa čak i odgovarati na kućnom telefonu. Mnogi kvadriplegičari gotovo nikad ne napuštaju svoj dom, barem ne sami. Međutim, mnogi kod kuće mogu ili bi mogli - da su u nas povoljniji uvjeti skrbi za osobe s invaliditetom slični onima u razvijenijim zemljama - imati zaposlenje, npr. obavljati službu davanja informacija preko telefona, ili obavljati trgovačke poslove putem telefona, a neke čak prevoze u njihove urede, gdje vrše svoj uredski posao na sasvim zadovoljavajući način.

Bitno je ne predavati se i prihvatiti život takvim kakav jest. Uz širenje znanja i vještina, upornost i motivaciju - može se mnogo toga postići. Primjera iz života ima dovoljno, makar i primjera malodušja i povlačenja u sebe i u četiri zida ima i previše.

 Moramo imati na umu da je s lezijama iznad šestog vratnog kralješka osoba manje sposobna za razne aktivnosti. Osobe s lezijama ispod šestog vratnog kralješka imaju pojačanu muskulaturu. Zapravo kod osoba s lezijom u visini prvog torakalnog kralješka bit će prisutna potpuna inervacija svih mišića gornjih ekstremiteta, uključujući i bitne intrinsične mišiće šake. Takva će osoba biti u stanju učiniti više nego osoba s oštećenjem na razini šestog ili sedmog vratnog kralješka. Ne smije se sustati. Želja za životom i njegovim radostima - makar i malim, mora biti stalno prisutna u našim mislima i htijenjima.

Upornost se uvijek nagrađuje. U prošlosti se smatralo da je kvadriplegija beznadno stanje. Međutim, danas tome nije tako. S postojećim tehnikama i uz uvjet da je osoba istrajna i motivirana, dobar dio njih uspijeva živjeti proizvodnim životom, korisnim i dostojnim čovjeka. Još nešto o funkciji šake u kvadriplegije. U osobe s kvadriplegijom funkcija šake je glavni problem. Ako je nešto od te funkcije preostalo, mogu se razviti fiksirani deformiteti zbog neujednačenog rada mišića i zbog sile teže.

Ponekad prijenos tetiva uvelike pojačava funkciju šake i prstiju. Je li takva kirurška procedura uopće moguća, to se mora vrlo pažljivo individualno vrednovati. U osobe s oštećenjima u visini šestog ili sedmog vratnog kralješka jedina funkcija šake je dorzifleksija ručnog zgloba. Pričvršćenjem dubokih fleksora prstiju, uključujući i fleksor palca, na radijus u položaju ekstendiranih prstiju i flektiranog ručnog zgloba, prsti će se automatski saviti kad osoba svoj ručni zglob aktivno ekstendira. Funkcionalno to veoma mnogo znači.

Očevidna kirurška prednost leži u činjenici da se nijedna od funkcionalnih struktura ne odstranjuje, budući da su tetive koje se upotrebljavaju paralizirane. Kod osobe s lezijama između sedmog cervikalnog i prvog torakalnog kralješka postoji gubitak fleksije svih prstiju i gubitak svih unutarnjih mišića. U takvom slučaju se ekstenzor carpi radialis brevis može prenijeti na fleksor palca, dok se fleksori ručnog zgloba mogu pričvrstiti na fleksore prstiju. Kao što je slučaj sa svim transplantacijama tetiva, kao transplantati smiju se upotrijebiti samo tetive s normalnom funkcijom i to samo one tetive koje nisu inače apsolutno potrebne za neki drugi bitan rad.

Povratak na vrh

 

 

 

 
 
 

 

invalidnostpravaiz tiskadownloadlinkovikontakt