1. Stanja koja dovode do invaliditeta               .
2. Što je invaliditet?
3. Što je oštećenje?
4. Što je hendikep?
5. Utvrđivanje oštećenja i invaliditeta

Postoji šest stanja koja dovode do velike većine invaliditeta: 1) sljepoća i djelomična sljepoća, 2) gluhoća i djelomična gluhoća, 3) mane srca, 4) tuberkuloza, 5) mentalna retardacija i socijalno-emocionalne smetnje, te 6) ortopedski invaliditet koji počiva, uglavnom, na neuromuskularnom oštećenju. Djeca s tzv. ortopedskim invaliditetom najteža su zbog toga što nisu u stanju vršiti normalne aktivnosti svakodnevnog života uslijed sekundarnih unakažena zbog kontraktura i - najvažnije od svega - zbog senzornih i percepcijskih deficita i komunikacijske i mentalne retardacije, koje ograničavaju odgoj, društveno prilagođavanje i radni potencijal.

Povratak na vrh

Prema Međunarodnoj klasifikaciji oštećenja, invaliditeta i hendikepa - oštećenje je svaki gubitak ili nepravilnost psihološke, fiziološke ili anatomske građe ili funkcije. Oštećenje je karakterizirano gubicima ili privremenim ili trajnim nepravilnostima, a to uključuje postojanje ili pojavljivanje anomalije, defekta ili gubitka ekstremiteta, organa, tkiva ili druge strukture tijela, uključujući sisteme mentalne funkcije. Oštećenje je ispoljavanje patološkog stanja i u načelu označava i odražava poremećaje na razini organa.

Kao kategorije oštećenja navode se: oštećenje intelekta (inteligencije, memorije, mišljenja), psihološka oštećenja (svijesti i budnosti, percepcije i pažnje, emotivnih i voljnih funkcija, načina ponašanja), oštećenje govornog jezika (funkcije govornog jezika, učenja, govora), oštećenje uha (slušne osjetljivosti, funkcije sluha i uha), oštećenje oka (oštrina vida, vida i oka), visceralna oštećenja (unutarnjih organa, specijalnih funkcija), oštećenja skeleta (glave i trupa, udova), izobličavajuća oštećenja (glave, trupa, udova), generalizirana (multiplo, kontinencija, osjetljivost na traumu, metaboličko, slabosti), osjetilna i druga (osjetila glave, trupa i udova).

Povratak na vrh

U zdravstvenom smislu hendikep je poteškoća pojedinca proizišla iz nekog oštećenja ili invaliditeta koja ograničuje ili sprječava izvršenje funkcije koja je za tog pojedinca normalna (ovisno o dobi, spolu te socijalnim i kulturnim činiteljima).
Hendikep se odnosi na procjenu odnosnog stanja ili iskustva pojedinca kada ono odstupa od norme. Poteškoća je posljedica nemogućnosti usklađivanja učinka i želje pojedinca s normama sredine.

Povratak na vrh

Osobama s trajnim oštećenjem jednog ili više organa i njihovih funkcija (osobama s invaliditetom) nadležna upravna ili druga tijela priznat će zakonom propisana prava tek nakon što od ovlaštenih stručnih tijela dobiju nalaz i mišljenje o njihovoj: vrsti i stupnju težine bolesti ili tjelesnog ili mentalnog oštećenja, trajnim promjenama u zdravstvenom stanju koje se ne mogu liječenjem otkloniti, potpunoj nesposobnosti za rad, preostaloj radnoj sposobnosti, postojanju mogućnosti osposobljavanja za samostalan život i rad, prijekoj potrebi pomoći i njege druge osobe i sličnim čimbenicima o stanju osobe. Tako utvrđeno stanje i tjelesno oštećenje osnova je za stjecanje propisanih prava u sustavima mirovinskog osiguranje i socijalne skrbi, kao I kod drugih tijela i institucija. Tjelesno oštećenje utvrđuje stručno tijelo ovisno o statusu i životnoj dobi osobe, te o sustavu u kojem osoba želi ostvariti pravo po osnovi invaliditeta odnosno oštećenja.

Povratak na vrh

invalidnostpravaiz tiskadownloadlinkovikontakt