|
|
|
Terapija matičnim
stanicama za mišiće i živce
|
|
|
|
|
|
Terapija matičnim stanicama
za mišiće i živce
|
Matične stanice zauzimale su nerazjašnjen kutak znanosti sve do 1999., kada je Science magazin prepoznao napredak u matičnoj staničnoj biologiji kao "znanstveni napredak godine". Prije toga znanstvenici su znali jako malo o onim embrionalnim matičnim stanicama koje omogućuju rast i razvoj tkiva i organa, a još manje o matičnim stanicama u odraslom organizmu. Znanstvenici su nekoć mislili da odrasle matične stanice postoje samo u tkivima s visokim postotkom staničnog mijenjanja poput koštane srži i kože. Sada je jasno dokazano da se one nalaze i u tkivima za koje se nekada mislilo da su nesposobne za regeneraciju, poput mozga, i da matične stanice imaju mogućnosti da prijeđu preko granica jednog tkiva. S novim tehnikama izolacije i rasta matičnih stanica embrija, kao i kod odraslih, znanstvenici će jednog dana imati alat za popravak svih neuromuskularnih bolesti. Presađivanje matičnih stanica za popravak oštećenih mišića i živčanih vlakana ubrzo će postati uobičajeno poput današnjeg presađivanja organa. No trenutno terapija mišićnim stanicama stoji pred velikim izazovima kao i genska terapija. U stvari "terapija matičnim stanicama u osnovi je genska terapija samo što koristite stanicu da bi dobili gene", izjavio je Louis Kunkel iz dječje bolnice u Bostonu, koji se nada vrlo skorom tretmanu matičnih stanica u liječenju mišićnih distrofija. Poput svake genske terapije vektor, presađena genska stanica može izazvati imunološki odgovor organizma. Znanstvenici nisu do kraja shvatili ni kako matične stanice odabiru svoju sudbinu, a ni signale koji kontroliraju njihovo aktiviranje i mobilizaciju na druga tkiva u organizmu do danas nitko nije dešifrirao. Istraživači koje financira američko nacionalno udruženje bolesnika oboljelih od mišićne distrofije MDA, sada eksperimentiraju s matičnim stanicama u oba slučaja - i kod embrija i kod odraslih formiranih stanica - i svaka od njih ima svoje prednosti i jasne potencijale (po američkim zakonima, koje je donio G. Bush, ovi pokusi su nažalost ograničeni na 75 "linija" matičnih stanica kod embrija). U principu - odrasle formirane matične stanice mogu se pobrati s osobe kojoj je potreban tretman, korekcija bilo kojeg genetskog nedostatka, i presaditi tamo gdje je to potrebno, vodeći računa o imunološkoj reakciji. Matične stanice embrija, s druge strane, u stanju su generirati više stanica i više vrsta staničnih tipova. |
| Stvaranje novog mišića | Kunkel i njegova kolegica Emmanuela Gussoni izolirali su stanice koje formiraju mišićne stanice iz mišićnog tkiva i koštane srži zdravog i odraslog miša. U projektu iz 1999. godine, kojeg je financirala MDA, koristili su presađivanje koštane srži da bi presadili iste stanice u miša koji je obolio od DMD. Neke od presađenih stanica putem krvotoka krenule su na formiranje mišićnih vlakana, no u nedovoljnom broju da bi popravile funkcije mišića. Nedavno je priroda napravila sličan eksperiment na dječaku s DMD. U svojoj prvoj godini dječaku je presađena koštana srž sa zdravog uzorka i nakon 11 godina otkriveno je da ima usporeni oblik progresivne DMD. Kada su Kunkel i Gussoni napravili mišićnu biopsiju na dječaku, otkrili su da je mali broj presađenih stanica koštane srži napravio mišićne stanice, ali nedovoljno da bi se proglasile razlogom sporijeg razvoja bolesti kod dječaka. "Činjenica da smo pronašli stanice koštane srži u mišićima je veoma veliko otkriće" - izjavio je Kunkel - "no njihov postotak je još uvijek premali da bi imale terapeutski efekt. Kod miševa, pasa i ljudi s DMD-om ustanovili smo da nakon presađivanja manje od 1% vlakana u dobivanim mišićima proizvode distrofin." Druge matične stanice, dobivene drugim metodama, imale su viši postotak obnavljanja. Johnny Huard sa Sveučilišta u Pittsburgu pronašao je matične stanice u odraslom mišu koje mogu formirati mišićna vlakna, živce i krvne sudove. Kada se daju mišu oboljelom od DMD-a putem intramišićne injekcije, te stanice mogu obnoviti dystrophin u visokom postotku od 25% vlakana u mišiću u koji su ubačene. Nedavno je također dokazno da kemikalija u tijelu koja se naziva TGF-beta može stimulirati stanice da zarastaju i stvore novo tkivo oko rane. "Za vrijeme ubrizgavanja injekcije matičnih stanica trebalo bi blokirati TGF-beta aktivnosti da bi se spriječilo da tkivo odmah napravi ožiljak koji zarasta" - kaže on. Ostale kemikalije mogu se iskoristiti da bi se privuklo matične stanice k mišićima i ubrzalo procese njihove preobrazbe u mišićna vlakna. |
| Obnavljanje živaca |
Nekoliko je istraživača dokazalo da matične stanice
iz embrija i koštane srži mogu lako postati važna motorna živčana
vlakna, živčane stanice koje kontroliraju rad mišića, a koje
uništavaju oboljenja poput ALS ili SMA. Imajući u vidu složenost
veze između mišićnih i živčanih vlakana, većina znanstvenika vjeruje
da će matične stanice biti puno uspješnije u popravljanju oštećenih
neurona nego zamjeni umrlih novima. To je mišljenje dobilo potvrdu u
nedavnom istraživanju Jeffrey Rothsteina s Johnom Hopkinsom.
Rothstein je otkrio da je intraspinalna injekcija ljudskih matičnih
stanica iz embrija značajno popravila motorne funkcije zamorca
oboljelog od ALS-a. No iznenadio se kada je nakon ispitivanja leđne
moždine zamorca otkrio, da je samo mali broj matičnih stanica
proizveo živčana vlakna, većina ih je formirala astrocite "podupiruće"
stanice u živčanom sustavu. Izgleda da su na taj način stanice
oslobađale neuromišićne faktore koji su tjerali umiruća živčana
vlakna da ozdrave. Trenutno se u jednoj MDA klinici presađuje
koštana srž desetorici pacijenata oboljelih od ALS-a u nadi da će to
"resetirati" njihov imunološki sustav, a kao potvrda tome stigla je
i vijest iz Italije da se grupa znanstvenika na Sveučilištu u Torinu
već duže vremena bavi pokusima kojima je cilj izravno intraspinalno
presađivanje koštane srži kod ALS pacijenata. Sve ovo daje nadu
neuromuskularnim bolesnicima da ipak postoji rješenje za njihova
oboljenja i da su znanstvenici sve bliži tom rješenju. |
|
|
|
